2 Samuelova 18:33

Croatian Bible

span data-lang="hrv" data-trans="cro" data-ref="2sa.18.1" class="versetxt"> Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike. Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: "I ja ću s vama u rat." Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš." A kralj im odgovori: "Učinit ću sve što vam se čini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama. A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Čuvajte mi mladića Abšaloma!" I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač. Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu." A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!" Ali čovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: 'Čuvajte mi mladića Abšaloma!' Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani." A Joab odvrati: "Neću ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik". Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." Ali mu Joab reče: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin." Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča. A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?" A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trčat ću!" A Joab mu odvrati: "Trči!" I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina. David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Čovjek je dolazio sve bliže. Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas." Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom." Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!" A kralj upita: "Je li spašen mladić Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo." Kralj mu reče: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade. Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe." A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladić Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - prođu kao taj mladić!"

Bible Verse Review
  from Treasury of Scripure Knowledge

O my son: 2 Samuel 19:4

would God: 2 Samuel 12:10-23, Psalms 103:13, Proverbs 10:1, Proverbs 17:25, James 5:17

Reciprocal: Genesis 21:11 - because Genesis 44:30 - his life Exodus 16:3 - Would Judges 11:35 - rent his clothes 2 Samuel 3:3 - Absalom 2 Samuel 3:32 - lifted 2 Samuel 13:36 - very sore 2 Samuel 14:1 - toward Absalom 2 Samuel 18:20 - because 2 Samuel 19:1 - General 1 Chronicles 3:2 - Absalom Job 1:19 - they are dead Psalms 3:1 - when Proverbs 17:21 - that Proverbs 19:13 - foolish Luke 8:52 - all Acts 26:29 - I would 2 Corinthians 12:15 - though 1 Thessalonians 4:13 - ye sorrow

Gill's Notes on the Bible

And the king was much moved,.... His affections were moved, his passions were stirred up; he was greatly troubled, distressed, and grieved:

and went up to the chamber over the gate, and wept; got out of sight and company as soon as he could; as his own dwelling was at some distance, he made haste to the chamber in the watchtower, over the gate of the city, where the watchman was, to vent his grief; and could not suppress it till he got thither:

and as he went; up the stairs to the chamber:

thus he said, O my son Absalom! my son, my son Absalom! which repetition expresses the vehemence of his affections, and how inconsolable he was on account of his son's death:

would God I had died for thee, O Absalom, my son, my son! some think he said this on account of his eternal state, being satisfied of his own; but it may be it was only the effect of natural affection, indulged to too great a degree, and unbecoming so good a man in such a case; the Targum is,

"I wish I had died for thee, and thou hadst remained this day.''

Barnes' Notes on the Bible

There is not in the whole of the Old Testament a passage of deeper pathos than this. Compare Luke 19:41. In the Hebrew Bible this verse commences the nineteenth chapter. The King James Version follows the Greek and Latin versions.

Clarke's Notes on the Bible

Verse 2 Samuel 18:33. O my son Absalom — It is allowed by the most able critics that this lamentation is exceedingly pathetic. In what order the words were pronounced, for much depends on this, we cannot say. Perhaps it was the following: -

בני אבשלום בני Beni Abshalom, beni!

My son Absalom! O my son!

בני אבשלום Beni Abshalom!

O my son Absalom!

מי יתן מותי אני תחתיך

Mi yitten muthi ani thachteicha.

O that I had died in thy stead!

אבשלום בני בני Abshalom, beni! beni!

O Absalom, my son, my son!

Is there no hope for the soul of this profligate young man? He died in his iniquity: but is it not possible that he implored the mercy of his Maker while he hung in the tree? And is it not possible that the mercy of God was extended to him? And was not that suspension a respite, to the end that he might have time to deprecate the wrath of Divine justice?

This is at least a charitable conjecture, and humanity will delight in such a case to lay hold even on possibilities. If there be any room for hope in such a death, who that knows the worth of an immortal soul, would not wish to indulge in it?