Read the Bible

¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu.² I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!³ Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi.⁴ A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

⁵ Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.⁶ Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.⁷ Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;⁸ kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati.

⁹ Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći?¹⁰ T¹¹ U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam.¹² Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.¹³ Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!¹⁴ Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!¹⁵ Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti.span data-lang="hrv" data-trans="cro" data-ref="hos.13.1" class="versetxt">¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu.² I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!³ Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi.⁴ A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

⁵ Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.⁶ Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.⁷ Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;⁸ kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati.

⁹ Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći?¹⁰ T¹¹ U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam.¹² Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.¹³ Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!¹⁴ Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju!¹⁵ Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti.