Read the Bible

¹ Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

⁶ Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'⁷ svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.⁸ U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.⁹ S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.¹⁰ Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.¹¹ I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;¹² kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.¹³ Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

¹⁴ Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.¹⁵ Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?¹⁶ Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.¹⁷ Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?¹⁸ Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?¹⁹ DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.²⁰ Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

²¹ Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?²² Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.²⁴ Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"